Pregled za strabizam

Strabizam ili škiljenje, bježanje oka, razrokost, su nazivi koji označavaju grešku položaja očiju koje su inače paralelne, drugim riječima, označava odstupanje vidne osi oka u stranu. Paralelni položaj očiju ima veliko značenje za kvalitetan razvoj vida u djetinjstvu i tijekom života omogućuje vidnu funkciju bez tegoba.

Postoje brojni testovi za određivanje strabizma, no kako bi oni bili uspješno izvedeni, potrebno je detaljno znanje o samom poremećaju.

• Kada govorimo o strabizmu možemo razlikovati dva osnovna oblika strabizma, a to su Konkomitantni i Paralitički strabizam.
• Konkomitantni strabizam se javlja gotovo isključivo kod djece i to uglavnom do dvije godine starosti. Oboljenje nije često i zahvaća oko 5% djece. Uzroci ovog oblika strabizma su mnogostruki, podloga oboljenja dolazi od činjenice kako u najranijoj dobi vid kao niti koordinacija pokreta očiju nisu potpuno razvijeni pa lako dolazi do poremećaja.Veliku ulogu u nastanku strabizma ovoga oblika imaju i genetski faktori (nasljeđe), slabiji vid na jednom ili oba oka nastalo zbog ne nošenja potrebne korekcije (dioptrijskih naočala ili kontaktnih leća), bilo zbog nekih drugih bolesti koje oslabljuju vid te velika razlika u dioptriji između lijevog i desnog oka (aniseikonija).Konkomitantni strabizam je onaj, kod kojeg oko, čija je vidna osovina pomaknuta u bilo kojem smjeru, prati pokrete drugog oka, što bi značilo da osoba zdravim okom gleda ravno prema naprijed dok drugim okom, gleda prema nosu. Ako osoba usmjeri pogled zdravog oka prema lijevo te se i pogled bolesnog oka istovremeno pomakne prema van ali ostane u jednakom odnosu prema zdravom. U ovom slučaju strabizma, bolesno oko prati ono zdravo ali uvijek zadržava jednako odstupanje prema njemu.Razlikujemo dvije vrste konkomitantnog strabizma:
  • Konvergentni
  • Divergentni strabizam

   

• Konvergentni strabizam je vrsta strabizma kod kojega je bolesno oko usmjereno nazalno (prema unutra). Najčešće se javlja u dobi do 7 godina, također može biti kongenitalan (prirođen), dakle vidljiv već pri rođenju ili stečen, pa postane vidljiv nakon nekoliko godina života.Divergentni strabizam je vrsta strabizma kod kojega je bolesno oko usmjereno temporalno (prema van). Najčešće se javlja kod odraslih kao posljedica jačeg slabljenja vida na jednom oku.Paralitički strabizam je oblik strabizma kod kojeg su pokreti oka oslabljeni, može biti prisutan već kod rođenja djeteta ili nastati tokom života. Uzroci za prirođeni strabizam nalaze se u mogućoj upali mozga još u maternici, drugim moždanim poremećajima ili u traumi pri porodu.U kasnijoj dobi potencijalni faktori za razvitak ovog oblika strabizma su dijabetes, traume, moždani udari, tumori mozga, itd.

Uzroci pojave strabizma su brojni. Najčešće se javljaju nepravilnosti u građi očne jabučice, u razvoju refleksa u mozgu koji su važni za suradnju oba oka u procesu vida i u građi ili funkciji mišića koji pokreću oko.

Svako oko ima šest vanjskih mišića koji kontroliraju položaj i pokretanje očiju. Za normalnu binokularnu viziju, položaj, neurološku kontrolu i funkcioniranje tih mišića za oba oka moraju biti savršeno usklađeni. Strabizam nastaje kada postoje neurološki ili anatomski problemi koji ometaju kontrolu i funkciju vanjskih mišića oka.

Izvor problema može biti u samim mišićima, živcima ili centru za vid u mozgu. Izuzet toga, genetika je važan faktor. Često se javlja kod djece koja imaju cerebralnu paralizu, Downov sindrom, hidrocefalus ili tumor na mozgu. Strabizam kod odraslih mogu uzrokovati botulizam, dijabetes, ozljeda oka, moždani udar, Gravesova bolest, Guillain-Barre sindrom, itd

Simptomi strabizma ovise o vrsti i o smjeru pokreta. Primarni znak strabizma je vidljiva neusklađenost očiju s jednim ili oba oka koji se okreću gore, dolje, nazalno, temporalno ili koso. On može biti više ili manje očit. U slučaju, kada je strabizam velik, nema simptoma poput naprezanja očiju ili glavobolje, jer mozak u tom slučaju ne pokušava izravnati pogled.

Obično mozak, osobito dječji, kako bi spriječio nastajanje dvoslike, često zanemaruje signale koje dobiva od oka koje nije pravilno usmjereno. To često dovodi ambliopije, smanjenja vidne oštrine oka zbog njegova ne korištenja. U nekim slučajevima ambliopno oko prethodi razvoju strabizma.

Manje primjetni slučajevi strabizma mogu uzrokovati blage smetnje u vidu, glavobolju te naprezanje i umaranje očiju, osobito pri čitanju.

Dijagnozu je potrebno postaviti što ranije kako bi se na vrijeme započelo liječenje i spriječila pojava slabovidnosti. Pregled je moguće obaviti već kada dijete ima godinu dana.

Pri dijagnozi potrebno je učiniti slijedećih par koraka:

• Uzeti kvalitetnu i detaljnu anamnezu. Postavljaju se pitanja poput: postoji li strabizam u obitelji, nosi li tko naočale, je li strabizam stalan ili povremen, bježi li jedno oko ili oba, itd.
• Napraviti test pokrivanja i pokretljivosti
• Utvrditi objektivan nalaz refrakcijske greške tj. odrediti dioptriju pomoću skijaskopije
• Odrediti mjesto fiksacije strabizmičnog oka, budući da se tako dobiva prvi indirektni uvid u stanje vida
• Ispitati vidnu oštrinu
• Izmjeriti kut škiljenja i sposobnost suradnje očiju

Navedeni postupci daju uvid u stanje vida i dubinu samog poremećaja.  Kada se stvori dobar odnos s bolesnikom, sva se spomenuta ispitivanja mogu bez poteškoća obavljati i na sasvim maloj djeci. Pregledi se obavljaju više puta tijekom godine te se u dobi od četiri godine dobiva točna slika funkcije vida

Pregled za strabizam obuhvaća cjelokupan oftalmološki pregled koji uključuje:

• provjeru vidne oštrine (visusa),
• određivanje dioptrije refrakcijom,
• mjerenje intraokularnog tlaka (tonometrija),
• pregled prednjeg očnog segmenta pomoću biomikroskopa,
• suzni film (Schrimer test),
• zatim se šire zjenice kako bi se pregledao vidni živac i utvrdila objektivna dioptrija, područje centra vida i cjelokupna cirkulacija oka.

Pregled za strabizam uključuje i uzimanje ortoptičkog statusa koji služi za provjeru položaja i uredne pokretljivosti te suradnje između oba oka. U ovom dijelu pregleda ustanovljava se vrsta i mjeri se veličina strabizma.

Kut škiljenja mjeri se prizmama u prizma dioptrijama (PD). Potrebno ga je izmjeriti na blizu, na daljinu i u svim smjerovima pogleda. Potom utvrđujemo pokretljivost očiju za svako oko posebno kao i usklađeno pokretanje očiju. Nakon toga slijedi utvrđivanje binokularnog vida (uredna suradnja oba oka i stvaranje stereo slike- Bagolini test, test Titmus, test Lang). Ako je potrebno radi se i test na dvoslike. Provodi se i mjerenje akomodacije oba oka.

Uz pomoć cover-testa se sa velikom preciznošću može utvrditi postojanje već i najmanjih ispada, a njegova prednost leži u tome što se može obavljati i kod vrlo male djece i osoba koje slabo surađuju. Kod njegova izvođenja, rukom se naizmjenično prekriva jedno pa drugo oko dok ispitanik gleda u zadani predmet. Kod otkrivanja oka je jasno vidljiv pomak kojim to oko počne fokusirati predmet dok je drugo prekriveno.

U slučaju ako je potrebna operacija strabizma, pacijent se uz pomoć posebnih vrsta stakala stimulira položaj očiju nakon operacije.

Osnova svakog liječenja strabizma je određivanje točne dioptrije kako bi se postigao što oštriji vid. Postoji velik broj metoda i tehnika koje uključuju prekrivanje (okluziju) boljeg oka, a ponekad i lošijeg u određenim periodima te provođenje određenih vježbi. Njima se nastoji postići to da makula bude ta koja fiksira sliku, te da se vid u najvećoj mogućoj mjeri popravi.

U drugoj fazi liječenja se oči nastoje dovesti u normalan, paralelan položaj, a sve tehnike koje se u tu svrhu promjenjuju, nazivamo ortoptika. Od drugih metoda potrebno je navesti okluzije te nošenje prizmatskih naočala.

Operacija je krajnja ali nikako i najbolja metoda u liječenju strabizma. Primjenjuje se samo onda kada drugim metodama nije moguće postići izlječenje. Obično je dovoljno operirati samo strabirajuće oko s tim da je u nekim situacijama može biti potreban zahvat na oba oka. Nakon operacije je i dalje potrebno provoditi određene vježbe kako bi se novonastalo stanje održalo.